Uvijek ima, usred mnoÅ¡tva,   U samoći svakog grada,   Jedno lice ko iz priče,   Glava koja tu ne spada.   Uvijek ima, u kavani,   Gdje se skuplja čudan svijet,   Usred mraka, usred dima,   Ali nema ničeg s njima,   Ona jedna čudna žena-cvijet.      Gabrijela, Gabrijela,   Vjetar bije, pada snijeg,   Da si rekla da si htjela,   Ja bih pristao na bijeg.   Gabrijela, Gabrijela,   Ja sam poznao taj glas,   Kad si doÅ¡la tako bijela meÄ‘u nas.      Uvijek ima, u daljini,   I gdje ne mogu se naći   Jedne oči koje hrabre,   Jedno čelo koje zrači,   Uvijek ima, ide k meni,   Da l' je nosi noćni vlak ?   Kažu, koji su je sreli -   NeÅ¡to ima Å¡to je dijeli.   Ja ću vidjeti njen tajni znak.      Gabrijela, Gabrijela,   To ne mogu znati svi,   Samo slabi drhtaj tijela   Reći će mi da si ti.   Gabrijela, Gabrijela,   Ja sam znao da ćeÅ¡ doć,   Sami sluÅ¡at ćemo Brela cijelu noć.    Gabrijela, Gabrijela...   Gabrijela, Gabrijela...   Gabrijela, Gabrijela...