Sa svojim gradom sam još u prijateljstvu,
I mada dugo nisam
Ta bi htjela - kao prvo,
Ne bi htjela stvari bliske
Nego
Nazvali ste broj taj i taj. Nisam trenutno kod kuće,
Kad lutali smo svijetom ko raspršeno sjeme,
Govorili smo sebi :
Bješe to u vrijeme davno,
Sleti zmaj iz guste tame,
Tko zna
Čekaj me i bit ću tu,
Samo Äekaj mene,
I u dobru
Po ovoj našoj planeti šetaju ljudi,
A među njima bilo je
Danas ili sutra
Tvoje mjesto bit će prazno,
Danas ili sutra
Netko drugi
Provela je noć na putu
Kojim kreću od davnina
Naši
Dosta prenemaganja (myeow, myeow, myeow),
Kreveljenja i laganja (myeow, myeow, m
Ko u filmu "Ples na kiši",
Tajanstvo i tama,
Pripala si mi
Letjeli smo na trapezu,
Letjeli smo svak na svome,
Držali smo se
Foliranti su prevarili vrijeme
I izmiču mu oduvijek, stalno,
Oni su naš
Uvijek ima, usred mnoštva,
U samoći svakog grada,
Jedno lice ko iz
Dok sve je nestvarno, umjetno,
Puk plače, puk se divi,
Glumac je
» More on Arsen Dedic